Soul kitchen

Et parce qu'elles sont vraiment très belles je mets une photos de mes nouvelles bottes:

Le Blog of Clem & Sven à Lower East Side, Nueva York, now continues à Zagreb, Hrvatska
Subota, dan za tržnicu. Samo umjesto na Dolcu s Lukom, našli smo se s Edmundom i Tinom i zapičili u prljavi China Town. Valjda jedna od najjeftinijih tržnica u NYCu se razvukla po Mott Streetu i tu ima svega, plus masu stvari za koje ne znaš ni da postoje a kamo li da su jestive. Dominiraju sušene stvari (gljive, nepoznate biljke, ribe, dosta neidentificiranih objekata). Tina se osjeća skoro kao doma (u Kini), Edmund skoro kao skoro doma (u Singapuru), sporazumijevaju se s prodavačima na kineskom, Clem i ja klipšemo za njima, Clem slika štandove, voće, ljude. Na ovoj (mutnoj) slici je durian, južnoazijsko voće koje užasno smrdi i, Edmund kaže, ful je ukusno. Okej ipak se ne odlučujemo za taj eksperiment (u Singapuru je durian zabranjeno unositi na neka javna mjesta, tipa podzemne). Idemo dalje, upadamo u duguljasti dućan u kojem dominira riba i meso. Tu slijedi kulturni šok kada na stalaži među relativno tradicionalnim iznutricama (stomaci, jetra, bubrezi, krv) nailazimo na "pačje noge" (sa ili bez kostiju), "pačje jezike" i--privežite pojaseve--"svinjsku maternicu" (nije da sam u stanju prepoznati, ali pisalo je, majke mi, "pork uterus"). Na sreću Tina, koja je bila zadužena za slaganje kineskog menija za večeru, je vegetarijanka. Tako da smo nakon 2 sata kuhanja jeli sljedeće: friganu kinesku rižu s jajima suhim gljivama paradajzom i mladim lukom, pržene patlidžane sa soja sosom, extratanke prozirne rezance sa duguljastim blijedim gljivama (na pakiranju je pisalo "Mr. Mushroom") i nekom kari-pastom, šampinjone s tofuom, friganu ribu s češnjakom dilom i čilijem. Desert: pasta od sezama (tj. gusta slatka crna tekućina s okusom sezama). Na kraju večeri su nam još E+T otpjevali tradicionalnu kinesku pjesmu koja se pjeva na vjenčanjima, pa smo i mi njima morali nešto, pa smo bacili još 1 Jungle Speed, vratili sat 1h unazad, odgledali epizodu neke serije, odlučili ne otići na nečiji Haloween party u Village i oprostili se.
Svi pričaju o zamoru polovice semestra--mora da otud i rupa u blogu. Uglavnom, čita se.
Evo mene opet, u kritičnom stanju kaosa & muke oko pisanja tog prokletog texta koji sam napokon prije h vremena "dovršio"--pa da malo razbijem koncentraciju i frustraciju odlučio nabacit par riječi o protekla dvatri dana u V. Jabuci.
"Zahladilo je--zekan će noćas mater svoju traažit", znao je govoriti Nele K. na jezičnim vježbama iz kroatistike. Di je sada Nele? Mislim da se prešaltao u MVP il neku diplomatsku misiju u bijelom svijetu. Možda ga sretnem kako šeta šarplaninca oko East Rivera, i tepa mu o zekanu... Ali okej to--došlo je stvarno biti zima: u četvrtak u zadnji čas skontam (u Voiceu) da u Knitting Factory sviraju TTC, 1 od omiljenih francuskih hiphop bendova od Clem pa rekli ajde, jest ćemo rižu do kraja mjeseca ali idemo to vidit. I dobro bilo, ustvari i ne skupo, 12$ za 3 benda od kojih me apsolutno oduševio prvi, mladac (20) iz Kanade po imenu Cadence Weapon, na stejđu on i DJ i rasturili su apsolutno, živa pankčina, lik se baca po bini, zabija u zidove, skače u rulju, rukuje se sa svima--vrlo iskrena nabrijana svirka, svaka mu čast, brijem da će se za čovjeka još čuti. Kada smo, nakon šta su se i Francuzi u NYCu izdivljali, izašli iz kluba, dočekao nas je vrlo ledeni vjetar. Čekali podzemnu 100 godina, pa presjeli na drugi vlak, pa je ispao lokalni, pa je sve to trajalo jedno bar sat, sat i po.
Danas su njujorčane spopali teški traumatski flešbekovi kada se u stambenu zgradu na Upper East Sideu (di inače živi onako više japi ekipa) zabio mali avion. Na televiziji su novinari odmah krvožedno pokazivali sliku nebodera koji se dimi i pitali se nije li možda u pitanju neki zalutali terorist. Ipak, ispostavilo se da se u zgradu slučajno zabio Cory Lidle, igrač Yankeesa (NY bejzbol klub). I on i njegov instruktor letenja su u nesreći poginuli. Kako piše Guardian, ironično je da je Lindle kupio baš Cirrus SR20 jer je taj model aviona "najsigurniji" te citira Lindlea kako se hvali da, u slučaju da nešto zašteka, cijeli avion može spustiti pomoću padobrana--očito nije upalilo.
Jučer smo tako otišli na antiratni/antivladin/antisvašta prosvjed, dan je bio idealan za šetnju. Našli se s Maximom na uglu 42. i 3. avenije. pa krenuli prema mjestu okupljanja. Kako smo se približavali, murije je bilo sve više i sve više ekipe kakvu se i inače (tj. u Evropi) zna sresti na prosvjedima ovog tipa: stari hipici, klinci s bedževima sa slovom A, aktivisti s raznih strana i različitih uvjerenja, ukratko jako šarena koalicija antiratnih snaga. Stigli smo taman kada je povorka kretala prema Union Squareu, što je poprilična šetnja od 42. do 14. ulice po 2. aveniji, pa prema zapadu do trga. Ljudi je bilo, za pojmove francusko-hrvatskog trojca s nekakvim prosvjednim iskustvom, *jako malo*--pogotovo s obzirom da se radi o New Yorku koji je jedno od središta američkog "anti-američkog" otpora. Ako izuzmemo to (a nije lako), prosvjed je bio odlično organiziran i povorka je bila solidno glasna i definitivno uočljiva. Očito je bilo da ljudi imaju iskustva: posebno grupe tipa "Raging Grannies": vidjeti 80godišnjake/inje s hodalicama i u kolicima kako mašu antibuševskim transparentima bilo je fakat dojmljivo. Ono što nije bilo dojmljivo (ili je, ovisi o perspektivi) je činjenica da je organizacijska politika totalne uključivosti završila s prosvjedima na kojima je skoro pa dominirala paranoična ekipa koja brije da je napad 9/11 izveden iznutra--OK, ali uoc d point? Prosvjed uopće nije bio o tome; pogledajte recimo kako se rasprava razvija na NYC indymediji. I tako smo nakon poduže šetnje, brzinske pizze u nekom fastudu prepunom policajaca na marendi i odlične svirke prosvjednika-puhača, završili na Union Sq--tu je bina, štandovi razni i, čini nam se, još manje ljudi nego u povorci. Muvam se malo po štandovima, prodaju se i dijele majice, bedževi, novine: Revolution--voice of the revolutionary communist party, USA), Workers World, The 9/11 Truth Reporter. Tu su i knjige: tip s hipi kapicom i brčićima stoji za štandom na kojem se između ostalog može kupiti i sumnjiva literatura tipa transkripta obrane Slobodana Miloševića. Došlo mi je da ga pitam da li je možda Slobo, glavom i bradom, nevina žrtva američkog imperijalizma pa ga treba podržati, ili šta?, ali mi se stvarno nije dalo. Sve u svemu, bio je to mix svega i svačega. Slika ima, ovdje možete naći prvi dio, nastavak slijedi. Do tada, malo muzike:
Diljem lijepih naših Sjedinjenih država spremaju se antivladini prosvjedi za četvrtak, peti deseti, točno u podne. U New Yorku se protestira negdje oko UN-a čini mi se. Idemo? Pa normalno da idemo.
D'abord un lien vers le site de Youngblood Brass Band qu'on a été voir vendredi dans un bar de Brooklyn (je recommande les morceaux Nuclear Summer et Is That a Riot?). Le concert était excellent!!! c'est une fanfare typique de la Nouvelle Orléans qui mixe la musique traditionnelle avec avec un peu de reggae et de hip hop, ils sont trop trop forts. Northsix, la salle où ils passaient était cool aussi, un genre de vieille usine/entrepôt dans un ancien quartier industriel au bord de l'East River (qui sépare Manhattan et Brooklyn). En première partie on a vu un DJ, Rob Swift, qui mixe comme un ouf malade et a traité le public de motherfuckers une bonne dizaine de fois: "If you wanna hear some of my shit mothefuckers, make some noise!", et un super bon MC, Beans, tout seul avec son Ipod, super impressionant.