Loisaida

Le Blog of Clem & Sven à Lower East Side, Nueva York, now continues à Zagreb, Hrvatska

Saturday, June 16, 2007

Hey punk where are you going with that flower in your hand

Prvo kratki pregled protekla 2 tjedna ("Previously on Loisaida"). O svakoj stanici puta ce uslijediti opsirniji post:
30.5. -- nostalgicno iseljenje iz Avenije C. Odnosimo sve stvari u novi stan od Lucasa i Leeja, koji je nasrecu relativno blizu. Sljedeci dan, 31., strateski razmjestamo svoje kutije po njihovom dnevnom boravku, pakiramo se, te 1.6. usred noci (nakon 2h sna) krecemo na avion za Chicago, u 6 ujutro. U Chicago smo 5 genijalnih dana kod Snezane, gdje upoznajemo Nicka "Bob Rocka" Garciu, covjeka, druga & borca. O Chicagu ce jos morati ovdje biti detaljnije rijeci... stvarno dobro bilo. Onda odlazimo za Seattle, koji je prilicno kul grad, sa, izmedju ostalog, skulpturom trola koji prozdire volkswagen bubu (*pravi* volkswagen). Tu prvi put odsjedamo preko hospitality cluba (vjerojatno jedan od najboljih internet projekata ikad). Nakon 5 dana krecemo busom za Eugene, Oregon. Tamo smo trebali ostati dva dana, ali je autobusno stanica bila zatvorena u kriticnom trenutku pa smo ostali tri. Bili smo kod Bess, koja je prija par godina bila na Fulbrightu u Zagrebu, pa nas je ona malo vozila okolo, u kratko planinarenje oko rijeke McKenzie. Drugi dan smo otisli gledati tuljane kako se suncaju na vjetrovitoj obali Pacifika. Onda smo proveli 14, uglavnom nocnih sati u autobusu za San Francisco, gdje smo stigli jucer ujutro. Americki autobusi su prica za sebe, ekipa je, najblaze receno, zivopisna. Najupecatljiviji je bio debeli celavi lik koji je zauzimao sic i po i koji je na glavi imao slusalice spojene na kazetofon. Onda bi mijenjao kazete koje su mu padale po podu, pa bi mu se izvlacila traka, pa je to namotavao, slusao muziku i zagonetno se smjeskao. Usred noci je u jednom trenutku zaurlao "bus driver!" i probudi cijeli autobus. Kada je vozac dosao do njega ispostavilo se da mu se u snu bila zaglavila noga ispod sjedala.
I sada smo u Frisku, gradu koji je stvarno prepun frikova, nevjerojatno nesto, i u kojem radni ljudi srednjih godina na povratku s posla na ulici puse dzinovski dzoint, hipike i tinejdzere da ne spominjem. Policija za to vrijeme gnjavi ekipu beskucnika koji u parku piju votku. SF je inace grad s nenormalno velikim brojem beskucnika. (Mi kucu imamo opet zahvaljujuci hospitality klubu.) Toliko smo toga vidjeli u ova dva tjedna da ne znam sta napisati. Nastavljam uskoro, cimeri od naseg domacina su se upravo probudili.

2 Comments:

Blogger Vucaroš said...

Yo maaan!!

6:56 PM  
Anonymous Anonymous said...

Uzivajte u putovanju i pisite kad stignete. Super mi je citati kako putujete. Posebno mi je dobar opis onog tipa s kazetofonom i slusalicama :-)
Puno pozdrava i poljubaca od nas
The Orbanic Biliskov's

12:41 AM  

Post a Comment

<< Home