Loisaida

Le Blog of Clem & Sven à Lower East Side, Nueva York, now continues à Zagreb, Hrvatska

Monday, May 28, 2007

đesi tu si: na evnju si

Jessica Lurie je svirala za dž jučer u Barbesu pa smo naravno otišli. Mada sam bio malo spaljen od sunca koje me istog jutra tuklo u glavu dok smo šetali po Coney Islandu--jednostavno nije bilo šanse da ne odemo još 1x na omiljeno njujorško okupljalište autentičnih frikova (i dom legendarnih Ratnika podzemlja). Elem, iako pod utjecajem pijeska u sandalama i sunčanice pod kapom, koncert JL bio je zakon. Ne znam kako, ali svaki put kada je gledam uživo muzika je drukčija: ovaj put je sa sobom imala neka dva nenormalna gitarista i to je sve skupa zvučalo jazznoisepunkoidno i nabrijano 200%. Nakon toga je kod nas trebala bit kao fešta jer se iseljavamo u petak, ali se pojavilo vrlo malo ljudi i niko nije bio za akciju, tako da smo se razišli u miru oko jedan dva, odgledali epizodu (dvajsprvu) Heroes, pa na spavanje.
Danas je bio još jedan ultraljetni dan na Lower East Sideu + kvartovska fešta, Loisaida Carnaval. Duž avenije C, od 5te do 12te ulice, razvukli se štandovi s điđama, hranom i političkim pamfletima. Zastali smo kod jedne bakice koja je nagovarala ljude da potpišu peticiju za ukidanje smrtne kazne, te se ubrzo našli u ugodnom razgovoru s postarijim aktivistom u bijelom šeširu. Lik nam je objašnjavao kako je 60ih i 70ih bilo puno lakše pokrenuti ljude, pa je uslijedio dugi period stagnacije, ali kako su Bush & Co sada toliko zasrali stvar da se ljudi ponovo spontano okreću protiv vlasti. Pa smo malo pljuvali po Americi, pa, prisjetivši se trenutne situacije u Njemačkoj, po Evropi. Od njega smo čuli i priču o ženi koja je zakoračila u devedesete i sjeća se svojih prvih demonstracija iz 20ih godina prošlog stoljeća (a ni on više nije mlad). Sve u svemu, i usred neoliberalnog raja/pakla, otpor je žilav. Za to vrijeme, na stejdžu je pičio regeton s 2 emsija, djeca su se gađala pjenom, istetovirani mladići su stajali na uglu i komplicirano se rukovali, ljudi su žvakali pečenu piletinu i plantane, a legenda Loisaide, grafiter Chico, crtao je sprejem po majicama za $5. Tako je prošla praznična nedjelja u kvartu.

2 Comments:

Anonymous boro said...

Auuuuuuuuu! Al me pici nostalgija! Jessica, Coney, Loisada... Zao mi sto nismo dok smo bili naletili na ovakve likove, umirovljene nikad aktiviste, mozda bi imao malo optimisticniju perspektivu. Sto mi pogotovo treba sada s Pulom na srcu, na mozgu.

12:47 PM  
Blogger homosumo said...

da, lik je bio baš inspirativan. i inače je ovdje lokalna zajednica ful organizirana, dalo bi se od njih štošta naučiti--šteta da baš sad odlazimo. eh...

6:56 PM  

Post a Comment

<< Home