Loisaida

Le Blog of Clem & Sven à Lower East Side, Nueva York, now continues à Zagreb, Hrvatska

Sunday, May 13, 2007

Rubulad!

Jučer smo, nakon višemjesečnog nagovaranja, napokon poslušali Kaia i otišli na Rubulad's Party, vjerojatno najbolju žurku u Njorku (i šire). Probajte zamisliti ovo: nešto kao ex-Attack iz najboljih dana u najboljem izdanju, pa na desetu potenciju, samo još puno bolje, poluprofesionalno-poluilegalno izvedeno. Tu su jeftine dekoracije, fenomenalna opušteno-blesava atmosfera, kič! kič! kič!, masa napotrebnih rekvizita od aluminijske folije i kartona (da! karton!), tri flora s DJima, jedan stejdž s bendovima, otvoren krov, gomila zanimljivih i prijateljski respoloženih ljudi od kojih je bar troje do kraja večeri po prostoru plesalo/hodalo golo. (Pogledajte na Flickru sve što postoji pod tagom "rubulad".) Vrlo informativan intervju sa začetnicima "projekta" pročitajte ovdje. Ukratko, ljudi su unajmili stari tvornički prostor od oko 460 m2 u Brooklynu (južni Williamsburg), tamo žive, stvaraju, sviraju i iznajmljuju vlažne prostorije zainteresiranim umjetnicima. Razultat je nenormalno kreativan prostor u kojem se cca jednom mjesečno organiziraju fešte, od kojih se plaća dio stanarine.
Sve je to skupa dosta teško opisati pa ću se zadržati na samo samo par detalja: 1) na upadu (nikad bolje potrošenih $15) dobiješ majmunske uši za na glavu--tema je bila "Monkey Jungle". 2) U jednoj od soba (jer svugdje se zbiva bar 5 stvari odjednom) vidio sam čovjeka koji se zove Radio Wonderland. Ako vas zanima elektronska muzika i luđački muzički performans obavezno pogledajte njegov sajt (još zagriženiji neka se odmah bace na FAQ). Uglavnom, RW je lik koji kombinira semplove, ritam mašinu, nasumične radio stanice i sviranje bubnjeva po đonovima cipela. Za kontroliranje tempa i visine tona koristi volan. 3) Za stolićem u jednoj od soba sjede dvoje ljudi. Pred njima neki keksi, i natpis: "$5 Brownies (yes, they are!) / $3 Cookies (no, they are not!)" Staneš, gledaš, ali browniesa na stolu nema. Pa pitaš lika ima li browniesa, a on ispod stola izvuče čokoladni kolač zamotan u foliju: "enjoy". Na krovu smo upoznali zanimljivih domorodaca, recimo turističkog vodiča koji na prsima ima istetoviranu mapu Brooklyna ili simpatičnog mladca kojemu je dan prije bio rođendan i koji mi je objašnjavao kako mu je najboljeg frenda ubila mafija jer je zeznuo neki dil s drogom, ali da su namjestili da izgleda kao da se predozirao, nakon čega je krenuo pokazivati okupljenim curama ožiljke od noža na trbuhu. Kasnije smo na njega naletili u donjoj prostoriji pa nas je grlio i veselo skakao na neki hip-hop. Bilo je tu dakle, osim ljudi obučenih u robote, i takvih raznih spontanih performansa.
Na slikama: Odmor s majmunskim ušima i Radio Wonderland u akciji.

P.S. Najsličnije ovome što sam do sada vidio bila su razna zatvaranja FAKIja (najviše naravno Neurosong i Zabava u stilu 50ih): ista/slična ideja jeftine & nepretenciozne zabave u kojoj su, u idealnoj varijanti, svi "na sceni". Rubulad je idejno pokrenulo dvoje, a partije organizacijski gura i do 30 ljudi. Znači, još jednom & po cijenu da me se optuži za nostalgiju: žao mi Ataka! Pitanje je, ima li šanse i načina da se ovakav oblik života, unatoč poznatim problemima, i kod nas nekako održi?

0 Comments:

Post a Comment

<< Home