Narodna Republika Kuhinja

Subota, dan za tržnicu. Samo umjesto na Dolcu s Lukom, našli smo se s Edmundom i Tinom i zapičili u prljavi China Town. Valjda jedna od najjeftinijih tržnica u NYCu se razvukla po Mott Streetu i tu ima svega, plus masu stvari za koje ne znaš ni da postoje a kamo li da su jestive. Dominiraju sušene stvari (gljive, nepoznate biljke, ribe, dosta neidentificiranih objekata). Tina se osjeća skoro kao doma (u Kini), Edmund skoro kao skoro doma (u Singapuru), sporazumijevaju se s prodavačima na kineskom, Clem i ja klipšemo za njima, Clem slika štandove, voće, ljude. Na ovoj (mutnoj) slici je durian, južnoazijsko voće koje užasno smrdi i, Edmund kaže, ful je ukusno. Okej ipak se ne odlučujemo za taj eksperiment (u Singapuru je durian zabranjeno unositi na neka javna mjesta, tipa podzemne). Idemo dalje, upadamo u duguljasti dućan u kojem dominira riba i meso. Tu slijedi kulturni šok kada na stalaži među relativno tradicionalnim iznutricama (stomaci, jetra, bubrezi, krv) nailazimo na "pačje noge" (sa ili bez kostiju), "pačje jezike" i--privežite pojaseve--"svinjsku maternicu" (nije da sam u stanju prepoznati, ali pisalo je, majke mi, "pork uterus"). Na sreću Tina, koja je bila zadužena za slaganje kineskog menija za večeru, je vegetarijanka. Tako da smo nakon 2 sata kuhanja jeli sljedeće: friganu kinesku rižu s jajima suhim gljivama paradajzom i mladim lukom, pržene patlidžane sa soja sosom, extratanke prozirne rezance sa duguljastim blijedim gljivama (na pakiranju je pisalo "Mr. Mushroom") i nekom kari-pastom, šampinjone s tofuom, friganu ribu s češnjakom dilom i čilijem. Desert: pasta od sezama (tj. gusta slatka crna tekućina s okusom sezama). Na kraju večeri su nam još E+T otpjevali tradicionalnu kinesku pjesmu koja se pjeva na vjenčanjima, pa smo i mi njima morali nešto, pa smo bacili još 1 Jungle Speed, vratili sat 1h unazad, odgledali epizodu neke serije, odlučili ne otići na nečiji Haloween party u Village i oprostili se.
Zaključak: treba naučit kineski (bar malo) i otići u Kinu, kad je već Kina svuda oko nas. Tina, koja studira u Šangaju a ovdje joj je posao da odabire dokumentarce za HBO (zvuči kao dobar posao btw), priča kako je kvaliteta piratskih proizvoda u Kini skoro jednaka kvaliteti originala, kako je piratska industrija tako razvijena da jednostavno nema smisla trošiti lovu na originale (od kojih se većina ionako vjerojatno isto proizvodi u Kini), kako je hrana nenormalno jeftina, kako devedeovi i cedeovi ne koštaju skoro ništa, kako siromašni radnici iz unutrašnjosti dolaze u velike gradove i onda agresivno žicaju po ulicama, kako je kineska Vlada nedavno dozvolila (gotovo) necenzurirano korištenje Interneta pa je sada Kinezima dostupan Wikipedijin članak o prosvjedima na Tienanmenu.
Vrijeme: vrlo vjetrovito.
Muzika tjedna: Miles Davis, On the Corner i Nina Simone, Pastel Blues (uglavnom zbog nevjerojatne verzije tradicionalne "Sinnerman", iste pjesme koju Peter Tosh izvodi pod naslovom "Downpressor Man").
Odoh se malo ošišati.