Loisaida

Le Blog of Clem & Sven à Lower East Side, Nueva York, now continues à Zagreb, Hrvatska

Thursday, April 26, 2007

recimo da da

kiša, e da... nakon 6 dana sunca i prženja, šta reć... nije da nismo vidjeli stvari a nije ni škoro pao u zaborav, dapače. na slici a) vidljivo je prema grčenju vilice, ako već ne prema drugome, da je škoro skoro uspješno napao kipa slobode, točnije kipicu, i to trudnu, tj. u drugom stanju što samo svjedoči o stanju svijesti dragog nam miroslava, a i o stanju nacije uopće.
još malo o stanju, stanju duha. duh je bio u prilično dobrom stanju na mjestu zvanom Arlene's Grocerys. Svi koji su ikada sumljali, javljamo im da je Neurosong zapravo izvorna hrvatska umotvorina koju su, prilagodvši naravno svojem kulturnom kontekstu, usvojili Amerikanci. Evo o čemu se radi. Imaš bend. Bend zna svirati, ajmo reć par desetaka pjesama. Imaš sumanutog voditelja, imaš zečicu, imaš ekipu koja je spremna urlati na stejđu i imaš stanje duha (Caspera). ono što je amerikanizirano je reklamiranje piva zvanoga Blue Ribbon. Da je Neurosong imao takvog sponzora, di bi nama bilo kraja! i nemogu da se ne sjetim ponovno Škore, kad po cesti viđam čudne ljude čudnog imena, prekrasne crnkinje i cure svih boja i fizionomija. I upravo je Sven zasvirao dragog nam Štulića Johna podsjećajući nas na našu divnu domovinu, poluglasno da je Štulić zapravo naš rasta guru, ili naš Mamoun's falafel studentski. Svii pjevajuuuuuuuu, ja ne čujem... U biti, shvatili smo da je to - to da pravi desničar ne čuje dobro, zato i Škoro pita: Tko to moje ime doziva? Aha! A Thompson pita: Vjetre s Dinareee, čuješ li meee? Aha!
Pa smo se uputili u zgradu UN-a da riješimo to pitanje. I kao što se vidi na slici b), uspješno smo ga riješili. A nakon svega čovjeku je duša čista, ali odjeća nije i tada dolazi bjesomučna borba koja bješe skoro izgubljena. Bitka s američkom perilicom. U nju se ubaci sedam četvrtina dolara i onda je ona sretna. A i mi, sretni i zadovoljni, kao na slici c) pomalo umorni od obavljena posla, nakon ručka na cesti s proćelavim tipovima kenjkave njujorštine u odijelima, koji rade na 37. katu i ručaju sirovu ribu u riži na ispišanim stepenicama. i kad moraju, puše na cesti među nama. stand clear of the closing doors please!
p.s. na ovome mjestu treba spomenuti da je naš sunarodnjak bloger vucaros stavio na svoj blog www.travoltino.blogspot.com svoju novu neretuširanu fotografiju, a ne kao mi koji stavljamo kojekakve namjestene fotke s očitim fotomontažama njujorških landmarks u fotošopu. sram bilo i nas i miroslava škore. Moja bi baba rekla škornje, da je živa, jer danas pada kiša. kao što je već rečeno. recimo da da.

Labels: