i tako

Vratili smo se s puta prekjucer u 3 ujutro. U stanu nas je docekala gomila nasih stvari i jos nekoliko novih podstanara, tako da smo prvu noc u NYCu prespavali na podu, sto i nije neka promjena u odnosu na prethodnih 4 tjedna tokom kojih smo spavali svuda. Put je bio prebogat dogadjajima da bi se sve to strpalo u 1 post, tako da ce te price uslijediti uzivo (s ilustracijama). Danas smo postom poslali doma jos stvari (proklete knjige). Clem odlazi sutra, ja u nedjelju. U Zagreb bih trebao stici oko 22h u ponedjeljak (cijeli dan cekanja u Frankfurtu, ima da prolupam). U New Yorku je odvratno toplo i sparno, disemo na skrge i s ulice bjezimo u klimatizirane prostore. Sada idem poobavljati jos zadnje stvari po gradu, pozdraviti se s ljudima, itd. U stanu nam ne radi internet pa nemam pojma da li cu se javiti prije povratka. I da li cu uopce nastaviti pisati blog. Vidjecese.

Hey punk where are you going with that flower in your hand

Prvo kratki pregled protekla 2 tjedna ("Previously on Loisaida"). O svakoj stanici puta ce uslijediti opsirniji post:
30.5. -- nostalgicno iseljenje iz Avenije C. Odnosimo sve stvari u novi stan od Lucasa i Leeja, koji je nasrecu relativno blizu. Sljedeci dan, 31., strateski razmjestamo svoje kutije po njihovom dnevnom boravku, pakiramo se, te 1.6. usred noci (nakon 2h sna) krecemo na avion za Chicago, u 6 ujutro. U Chicago smo 5 genijalnih dana kod Snezane, gdje upoznajemo Nicka "Bob Rocka" Garciu, covjeka, druga & borca. O Chicagu ce jos morati ovdje biti detaljnije rijeci... stvarno dobro bilo. Onda odlazimo za Seattle, koji je prilicno kul grad, sa, izmedju ostalog, skulpturom trola koji prozdire volkswagen bubu (*pravi* volkswagen). Tu prvi put odsjedamo preko hospitality cluba (vjerojatno jedan od najboljih internet projekata ikad). Nakon 5 dana krecemo busom za Eugene, Oregon. Tamo smo trebali ostati dva dana, ali je autobusno stanica bila zatvorena u kriticnom trenutku pa smo ostali tri. Bili smo kod Bess, koja je prija par godina bila na Fulbrightu u Zagrebu, pa nas je ona malo vozila okolo, u kratko planinarenje oko rijeke McKenzie. Drugi dan smo otisli gledati tuljane kako se suncaju na vjetrovitoj obali Pacifika. Onda smo proveli 14, uglavnom nocnih sati u autobusu za San Francisco, gdje smo stigli jucer ujutro. Americki autobusi su prica za sebe, ekipa je, najblaze receno, zivopisna. Najupecatljiviji je bio debeli celavi lik koji je zauzimao sic i po i koji je na glavi imao slusalice spojene na kazetofon. Onda bi mijenjao kazete koje su mu padale po podu, pa bi mu se izvlacila traka, pa je to namotavao, slusao muziku i zagonetno se smjeskao. Usred noci je u jednom trenutku zaurlao "bus driver!" i probudi cijeli autobus. Kada je vozac dosao do njega ispostavilo se da mu se u snu bila zaglavila noga ispod sjedala.
I sada smo u Frisku, gradu koji je stvarno prepun frikova, nevjerojatno nesto, i u kojem radni ljudi srednjih godina na povratku s posla na ulici puse dzinovski dzoint, hipike i tinejdzere da ne spominjem. Policija za to vrijeme gnjavi ekipu beskucnika koji u parku piju votku. SF je inace grad s nenormalno velikim brojem beskucnika. (Mi kucu imamo opet zahvaljujuci hospitality klubu.) Toliko smo toga vidjeli u ova dva tjedna da ne znam sta napisati. Nastavljam uskoro, cimeri od naseg domacina su se upravo probudili.