Dan Z

Danas je Dan zahvalnosti, i stari je popio malo... Ma nije. Na ulicama su trijezni očevi s razdraganom djecom. Prigodno: jer povod masovnom okupljanju je cijela ta priča za djecu o Indijancima koji su izgubljenim kolonizatorima otkrili da se kukuruz može sijati a puran jesti, da bi onda ovi iz zahvalnosti nad tim istim Indijancima izvršili genocid. Priča dobiva turbobizarnu notu kada gradom krene godišnja parada robne kuće Macy's. Od 77. do 34. ulice vozi se/stupa kolona puhačkih orkestara, mažoretkinja i ogromnih (ali stvarno ogromnih) balona punih helija u obliku likova iz crtića ili reklama pod pokroviteljstvom raznoraznih firmi, proizvođača čokolada, baterija i krumpira. I tako, kiša rominja, vjetar nosi kišobrane, a Clem, Edmund i ja stojimo na uglu Broadwaya i pedesedme dok 20metarski Pikachu & prijatelji plutaju između betonskih kanjona, a sve to skupa izgleda kao vrhunska potrošačka halucinacija.
Zima je stigla, posla ne fali, Pokemon je živ i zdrav--to je to ukratko.