Selimo se
Danas je konačno naš bizarni odnos s R završo na jedini mogući način--selimo se. Najkasnije za mjesec dana (9.12.) mičemo se iz stana u kojem se ionako nikako nismo uspijevali osjećati kao kod kuće. Razlog: cimerica/vlasnica koja ne može prestati drugima objašnjavati kako da žive. Odluka je, zajednička i jednoglasna, pala jutros, nakon što je R odlučila održati predavanje prevenstveno Clem o "osnovama pristojnosti" (jer je sinoć isključila sušilicu koju je ova upalila u ponoć, a istu od našeg kreveta dijeli papirnati zid), urlala je blago kako nikad nije imala toliko problema s cimerima kao s nama, kako se osjeća "isključeno" (?) i kako je problem u tome (citiram, majke mi) "što je Clem Francuskinja". Ok, naznake rasizma u njenom ponašanju su bile vidljive i prije (ne da mi se sad o svim njenim pričama u kojima nečije ponašanje objašnjava time što je osoba "Portorikanka" ili "Crnac"), a sada eto to samo explicitno izašlo na svjetlo, nakon jučerašnje dosadne kiše, vrlo sunčanog dana.
posted by homosumo @ 5:54 PM
1 Comments:
svenu dragi, kakva sramota da ja nisam znala za ovaj vas le blog. pa covjece znas da mi fali ovakvih stvari. ne mogu da vjerujem da je proslo skro dvije godine 'norveske' , a ja kao da sam otupjela ovdje -majke mi sto bi ti rekao. zans mene emotivas, a "unistise ljudi brate" nekom ludilima, rasizmima, mrznjama, sitnim podlostima, ljubomorama, objasnjenjima, pravilima, sranjima, supljiranjima, ponizavanjima, ambicijama, i "kad ces se udati"...jebo te...ej , a ja ne mogu da nadjem ni nekoga da me ono toplo zagrli, ili eto da kaze neku lijepu rijeci, bilo bi lakse...a jas uvijek sa blizu tries da vjerujem da je tako malo nekih takvih ljudi-majke mi:) ali vjerujem...i jedem brokolu...i citam pamuka i podebljavam mostove ka mojim dragim drugarima turcima, ali zao mi kad citam u prevodu, kao da neko krade nesto od mene. i tako pozelim da naucim turski, pa da lijepo napravim tursku kafu i citam na turskom. i dodje mi da naucim sve jezike i da kazem sve nesto lijepo svim ljudima na svijetu i da nam svima bude lijepo...a klem me odusevljava novim rijecima-eh, koliko smo samo nas dvije rijeci izbrojale :)... eto, pa ajde nabaci i ti koju...sjetih se raickovica : ....Daj reči guste kao smola
I reči kao krv neophodne
Za naše prazne ruke bola
Podignute u svetlo podne.
Daj onu strašnu reč što tone
Još neprobuđena u mrak mesa
Od koje grudi muklo zvone
Kao negledana kap nebesa.
Daj reči koje imaju telo
I u telu srce crveno,
Sve one koje će gorko čelo
Naći u svetu razbijeno.
Daj reči gorde ko mač topola
Za naše prazne ruke bola.
ljubim vas ja
Post a Comment
<< Home