Fuff #4: Yugolinear

Kao što možete pročitati u prethodnom postu ako razumijete francuski, dok sam ja slušao i gledao Skreča, Clem je išla na promo-koncert stanovitog kantautora & strip-autora po imenu Jeffrey Lewis (klikni na naslov za link). Tip se odbija svrstati u "antifolk", tako da ne znam kako bih to opisao muzički, ali ono varijanta samoironijom natopljeni čovjek s gitarom, nepretenciozno i duhovito. Između ostalog lik uživo pjeva vlastite stripove. Tako da sam dakle dobio njegov strip Fuff #4: tu su uglavnom njegova proputovanja po uglavnom istočnoj Evropi uglavnom po skvotovima, podatak da čovjek voli Setha Tobocmana (rispekt!), te--meni trenutno jako interesantno zbog veze sjećanja, povijesti i vizualnosti--priče njegovog starog, iliti "Stories My Dad Tells". Tako u prvoj priči Jeffreyev stari priča kako je oko 1964. odlučio zbrisati iz SAD-a da ga ne bi poslali u Vijetnam. Odlučio je otići u Evropu preko Afrike, kamo je otplovio (citiram) na "jugoslavenskom brodu Urvatska". Kako ćaća priča, "In those days the Yugolinear was famous with beatniks... A lot of beatniks went to Morocco on the Yugolinear. The Yugolinear was a cheap funky way that people went to Europe in the 60s. It went to Casablanca, Tangier, Naples and finally Yugoslavia". Pretpostavljam da se radi o Jugoliniji--superzanimljivo za kakvo interdisciplinarno istraživanje o, npr, ulozi jedne socijalističke brodarske kompanije u širenju hipi ideja po brdovitom Balkanu. Cheap & funky, kako to dobro zvuči...