Muzikom protiv mećave

Izgleda da se moje pisanje bloga svelo na izvještaje o vikendima--ali nekako mi se ne da gnjaviti s opisima knjiga, članaka i krajnje neuzbudljivih boravaka u knjižnici, na što se trenutno svodi moj radni tjedan. Ako postoji interes međutim rado ću se odazvati...
Pao snijeg jučer, sasvim nenormalno za mene ali izgleda normalno za NY. Dva dana prije bilo je 20'C, šetnja u kratkim rukavima, puni parkovi ljudi i slično. I onda totalna mećava s vjetrom koji ti baca ledeni snijeg u lice dok gaziš po snježnim nanosima i lokvama uz cestu koju niko ne čisti. Evo, za usporedbu, pogledajte šta o vremenskim prilikama kaže naš vrtni bejzbolaš (koji je iza Nove godine pao s nečijeg prozora i slomio nogu pa smo ga ustoličili na stol u dvorištu). Sedamnaestog drugog bejzbolaš kaže ovako:


Danas, točno mjesec dana kasnije (17.3.), situacija izgleda ovako:


Ne samo da mu je u mjesec dana snijeg narastao od koljena do pasa, nego su se u međuvremenu izmjenila sva godišnja doba, i to bar dva-tri puta.
I tako mi jučer, unatoč prokletoj mećavi koja uopće nije posustajala, krenuli na koncert Hungry March Banda koji sam već nekoliko puta ovdje hvalio, ali morat ću opet. Svirali su u Zebulonu, vrlo okej baru u Williamsburgu koji izgleda drže neki Francuzi. Bar je bio prepun, a HMB je rasturio apsolutno: pred kraj večeri, za vrijeme trećeg ili četvrtog seta, više se uopće nije raspoznavala granica između benda i publike (koja je i inače bila dosta nejasna), HMB mažoretkinje sa činelama nabrijavale su rulju koja je spremno prihvaćala svaku plesnu sugestiju, kao recimo da kompletna publika pleše čučeći kad god neko svira solo. HMB je definitivno materijal za FAKI i ako ikada krenu na evropsku turneju treba ih po svaku cijenu tamo i dovući. Totalni totalni genijalci.
Nakon koncerta smo sa drugovima Švabama (Kai, Sanja i Niklas) maznuli pizzu na Bedford aveniji pa na spavanje. Sad me čeka čitanje 600tinjak stranica za utorak (tema: globalizacija i ljudska prava). Kahvfu sam popio, znači vrijeme je za pokret.