U zmajevom gnijezdu

Kraj je semestra i stvari se raspadaju u više pravaca. U stanju sam standardnog kaosa i apsolutne nedoumice oko toga "šta-ja-ovdje-radim-i-čemu-sve-to", ali kako mi je osjećaj dobro poznat, spreman sam se pomiriti s činjenicom da je to sastavni dio procesa traženja/ čitanja/ anadajmoseipisanja te stvari koju trebam napisati.
Osim toga, upetljao sam se u taj Immigrant Justice Project (IJP), ne znam da li sam to već spomenuo? Uglavnom, prva godina doktorskih studenata Američkih studija (kojoj sam se prikačio) ima na raspolaganju $2000 za organiziranje "javnog događaja" pa se sada vode rasprave o tome šta napraviti. Trenutno je ideja vodilja da se priključi/mo IJP-u, tj. grupi ljudi, dr. studenata na istom odsjeku (Social & Cultural Analysis), koja pokušava skontati načine kako da iz privilegirane pozicije akademskih građana (koji recimo imaju na raspolaganju 2 soma dolara, a mogu izmusti još puno više) pomogne ili sudjeluje u radu različitih organizacija koje se bave zaštitom imigrantskih prava u NYu. Imigracija je ovdje naravno trenutno velika tema, ne samo zbog represije koja je nastupila nakon 11.9.2001. Za sada se stvari na tom frontu sporo kreću, iako bih se trebao bar pojaviti na sutrašnjem sastanku, a po mogućnosti i nešto pametno reći.
Zadnji put sam tamo upoznao Michaela, njujorčanina muzikologa koji se bavi afro-kolumbijskom muzikom, o kojoj nemam blage. Sreo sam ga opet u petak na partiju postdiplomanata amerikanistike pa smo počeli pričati o koječemu, vrlo simpatičan lik. Zanima ga veza muzike i nasilja, pa me pita o Balkanu, pa mu ja pričam o turbo-folku, pa kaže kako mora doći i kako već ima neke pozive za Ljubljanu, pa ja kažem, i stvarno mislim, kako bi to bilo super. Priča mi kako je upravo naručio instrumente od faksa, udaraljke i marimbe, i kako sljedeći semestar vodi afro-kolumbijsku glazbenu radionicu i neka slobodno svratim, na što se ja besramno oduševljavam s "that would be great man".
Inače je na dotičnoj zabavi bilo vrlo interesantno, posebno kada se većina ekipe skupila doma, a nas je ostalo 5-6 s ostatkom cuge dok se na zidu vrtio treš kungfu iz osamdesetih, The Last Dragon: ćaskanje, muzika (Ali Farka Toure?), neki momci pričaju o nogometu i gledaju utakmicu Ajax-Barcelona ili Madrid, nemam pojma, preko interneta; ja se čudim kako mi to uopće ne izgleda tako jako bizarno. A kada je Madala, tajnica odsjeka koja je organizirala feštu, počela teturati, u miru smo se razišli kućama...