Novus Annus, Dies Magnus

Danas smo se vratili iz Washingtona ("di si"): nakon petosatne vožnje u klimavom chinatown busu i nekoliko nesuvislih polurečenica razmijenjenih s vozačem u poluuspješnom pokušaju da saznam "jel ovo bus za njujork?" Ispalo je da je bio. Ali o Di Siju više drugom prilikom (sa slikama). Clem nešto tipka prevodi za sutra, našla je neki povremeni posao u UN-u, organizacija se zove STOP (borba protiv trgovine ljudima), a ja pospano pokušavam smislit plan za sutra.

Večeras u 7 je Edmund nastupao S Dzieci teatrom u kapeli ogromne ((neo)gotičke) crkve St. john the Divine. Predstava se zove "Fool's Mass" i sastoji se od 8 glumaca/idiota/luđaka obučenih u srednjevjekovne prnje koji pokušavaju održati misu u odsustvu svog svećenika koji je izdahnuo od kuge. Osim što onako pravo debilno grle ljude, skviče, ljube ih, urlaju, cerekaju se, skupljaju lovu i slično, fenomenalno višeglasno pjevaju razne crkvene himne na latinskom starofrancuskom i njemačkom... Stvarno dobro bilo, interaktivno, duhovito al i duhovno--nevjerojatno. Cijelo vrijeme sam se pitao bi li ikada ikome uspjelo nešto slično izvesti kod nas? Nema šanse, bilo bi to protumačeno kao čisto bogohuljenje. Više ovdje, a još više sutra.