Gen Kill

Kako je Amerika temeljito ogrezla u rat ("kao takav") vidljivo je recimo bilo gdje:
Čitam knjigu Generation Kill od Evana Wrighta, novinara koji je pridružen vodu marinaca sudjelovao u invaziji na Irak 2003. Knjiga je prilično bizarna: čovjek (dobro) opisuje cijelu američku kulturu rata, klince nabrijane na videoigre koji jedva čekaju da nekoga ubiju, nezainteresirane bivše delinkvente koji su završili u vojsci po kazni, fakultetski obrazovene ljude u potrazi za Smislom... Wright, u intervjuu jednom kršćanskom magazinu, priznaje da je neke stvari izostavio (kako marinci kupuju & puše irački hašiš), ali je ipak miljama daleko od uobičajene medijske cenzure koja izbjegava spomenuti mrtve američke vojnike i iračke civile--jednih i drugih kod Wrighta ima masu. Nađe se tu i ovakvih izjava američkih oficira (2003, na početku okupacije): "We didn't come here to liberate. We came here to look out for our interests. That we are here is good. But if to liberate them means putting a Starbucks and a MacDonald's on every corner, is that liberation?" I tome slično.
Čitao sam nedavno o desno-kršćanskoj/evangeličkoj videoigri Left Behind: Eternal Forces. Stvar je vrlo interesantna. Radnja se odvija na Sudnji dan i cilj je poubijati pripadnike Sotonine armije i vojske "Globalne zajednice" (organizacije koja u ovoj verziji budućnosti nasljeđuje UN). To se u videopraksi svodi na kršćanske pravednike koji briju po Manhattanu (omiljeno poprište američke apokalipse) i eliminiraju nevjernike metkom ili tenkom. Cilj igre, koja je napravljena po istoimenoj knjizi, je širiti vjeru i mobilizirati nove mlade vjernike. I igra i knjiga su izazvale raznorazne reakcije, jer da uče djecu vjerskom ratovanju.
U Washingtonu (di si--tu sam) nema se bogznašta vidjeti osim (fantastičnih) besplatnih muzeja i galerija i više ili manje monumentalnih spomenika američkim ratovima. Svi su smješteni jedan blizu drugoga na National Mallu koji su svi vidjeli u filmovima (spomenik Lincolnu u masivnoj fotelji ukrašenoj pravim starorimskim--i kasnije fašističkim--svežnjevima/fascio, falusni Washintonov spomenik itd). Tu je: spomenik 2. svjetskom ratu, Korejskom ratu, Vijetnamskom ratu. Nedaleko je muzej Američkih Indijanaca--nije baš spomenik ratu, ali neizbježno podsjeća na prvi američki genocid. Malo dalje je ogromno vojno groblje u Arlingtonu: tu je poznati spomenik bitki kod Iwo Jime recimo (o kojoj je ludi Clint Eastwood snimio ove godine dva navodno vrlo dobra filma), i "grob neznanog vojnika". Tu smo, uz bljeskanje fotoaparata u suton, gledali ritualnu smjenu straže u izvedbi robotiziranih marinaca.
Tako sam eto naučio ponešto o američkoj kulturi i civilizaciji iz prve i druge ruke.